Ardita Jahaj

Ljeto 2026. krenulo je fantastično.
Bože, što se sve još prelijepog može dogoditi?😍🤩💥🍸🌹

Moja najveća želja prošle godine bila je da postanem naj POUZDANIJA osoba koju znam. 🦋

Ona osoba kojoj vjeruješ kada kaže „da”, jer je to zaista da. Osoba kojoj vjeruješ kada kaže „ne”, jer je to zaista ne.

Trebalo je puno preuzimanja odgovornosti i puno suočavanja sa sobom, ali vidim kako su mi narasla krila za život i da mogu VIŠE PRIMATI od života jer sam i više odgovornosti preuzela.

To je ljubav prema sebi, po mojoj definiciji.

S ljubavlju,
Ardita.
🌹

Moja prva zbirka poezije dostupna je za kupnju!

Online zbirka koja će te uvesti u moj Svijet, u moju glavu i u moje snove jer sam detaljno pisala o svakom atomu svoje kože, svoga glasa i stasa.

Uđi u moj svijet i vidi kako razmišlja osoba koja je kao dijete došla u drugu državu i kako se prilagođavala.

Gotovo svaka pjesma je pisana u metafori pa ako voliš simbole, metafore, život i snove ova knjiga je za tebe.

Cijena je 24 eura.

S ljubavlju,
Ardita.
🌹

Sutra objavljujem svoju prvu knjigu s pjesmicama koje su nastale od 2023. godine do danas.

Knjiga će biti dostupna isključivo online i već sada se možeš prijaviti ako ju želiš prvi/a.

U knjizi ima 31 pjesmica u kojima pričam s Bogom, veličam tugu jer sam prije bila teški ovisnik o patnji i tuzi. Ima puno romantičnih pjesmica, pišem i o orgazmu. Sve što treba jednoj ženi da se isplače i nasmije, a jednom muškarcu da uđe u ženski svijet i vidi kako je to u našoj glavi.

Ima i pjesmica o trenutku kada sam ugledala jednu djevojku koja je bila prelijepa i osjetila sam ljubomoru taj tren, ali kada sam se približila, bila je u invalidskim kolicima. Taj dan nikada neću zaboraviti jer je napravio veliki preokret u mom životu. Ima i pjesmica o tome kada sam vodila mamu na pregled i ušla u njenu kožu dok sam pisala, jer smo na tom pregledu izgubile lančić koji je nosila više od 20 godina. Nosila ga je dok je rađala moje sestre i brata.

Pisala sam o ljubavi. Istinitoj.

Svaka pjesmica je istina i ništa nije izmišljeno. Sve je moje iskustvo, iako nekada pišem iz trećeg lica.

Cijena knjige je 24 eura i već danas se možeš prijaviti da ju prvi/a sutra dobiješ.

S ljubavlju, Ardita. 🌹

Kada sam se prije 8 mjeseci požalila da nemam prijatelje u novom gradu nakon što sam se iselila iz Zagreba, dobila sam komentar da ću imati prijatelje kada se budem jednostavnije oblačila jer ljudi “bježe od mene”.

Jasno vam je da osoba od koje sam dobila taj komentar više nije u mom životu, a prijatelje
“višeg levela” sam pronašla.

Tj. oni su pronašli mene. :)

Ne spuštaj se da bi drugima bilo ugodno.
🍸🍹
🌞

Bila sam tjedan dana kod roditelja i ponovno sam shvatila nešto jako važno.

Dok smo kraj roditelja, vrlo lako ponovno postanemo — djeca.
Ne zato što smo slabi, nego zato što nas taj odnos automatski vraća u stare uloge.

Danas sam obukla haljinu za put i odmah čula komentare:
“Je li to malo previše?”
“Moraš li baš to nositi?”

I možda će netko reći: “Pa to je sitnica.”
Ali problem nikada nije samo u haljini.

Problem je što kroz takve male komentare čovjek počne sumnjati u sebe.
U svoj osjećaj.
U svoje odluke.
U ono što želi.

I onda to više nije samo pitanje odjeće.

Počneš preispitivati sve:
jesi li sposoban živjeti sam,
donosiš li dobre odluke,
tražiš li previše od života,
jesi li “previše” uopće.

A kada dugo živiš u takvom prostoru, vrlo lako ostaneš u ulozi djeteta koje čeka odobrenje, potvrdu ili dopuštenje za svoj život.

I upravo tada ljudi često osjećaju: unutarnji pritisak, krivnju kada žele nešto za sebe, strah od pogreške, manjak samopouzdanja,stagnaciju u poslu i odnosima, psjećaj kao da stoje na mjestu iako daju sve od sebe.

Jer odrasla osoba raste kroz odgovornost.
Kroz odluke i posljedice.

I zato sam se vratila svom životu.
Ne zato što ne volim svoje roditelje.
Nego zato što želim ostati u kontaktu sa sobom.

Želim sama birati.
Sama pogriješiti.
Sama naučiti.
Sama graditi svoj život.

I iskreno — odrasli život je mene jako plašio.
Plašilo me donošenje odluka, nesigurnost, rizik i odgovornost.

Ali tek kada sam prošla kroz tu nelagodu, počela sam osjećati nešto što prije nisam: mir, snagu, sigurnost u sebe i osjećaj da stvarno vodim svoj život.

I možda baš tebe od novog života ne dijeli manjak sposobnosti — nego okruženje u kojem si nesvjesno ostao/la u ulozi djeteta.

Malim koracima možeš izgraditi potpuno drugačiji osjećaj života i tu sam ako ti treba pomoć u tome.

Kao mlađa stvarno NISAM znala što bih ja to točno radila. Samo sam znala da moja duša želi služiti ljudima. I tako sam završila prvi fakultet i bila na radiologiji misleći da je to moj put. I je. Bio je sve do moje 26-te godine kada sam osjetila da taj moj put ide u smjeru u kojem ja nisam planirala. Otišao je u smjeru psihologije i danas sam imala svoju prvu kliničku praksu iz psihijatrije koja me jako uzemljila. Sve što sam uzimala zdravo za gotovo je danas nekako poprimilo novi oblik.

Tako i kod tebe. Možda ovo što radiš nije TO-TO, ali daj sebi vrijeme da te život sam odvede tamo di trebaš biti. Nekada to izgleda kao potpuno promašena ruta, ali ćeš prepoznati da si na dobrom mjestu po MIRU U DUŠI i NEĆEŠ SE MOĆ MAKNUTI OD TUDA!

Duša kada dođe do one točke di treba biti-ona se ne miče. Po tome, po tome što te život nekako uvijek vrati na ISTU TOČKU- tako ćeš znati da si pronašao "svoju misiju."

**Ako trebaš pomoć u tome, da spoznaš i osjetiš što zaista želiš od svog života javi se u inbox za individualno savjetovanje.

S ljubavlju,
Ardita.
🌹

Ako mogu ja možeš i ti!
Ovo je bila rečenica koja me prije 4 godine podigla iz mrtvih kada sam prestala ljubomorno gledati na druge žene koje žive neke prelijepe živote gdje žive zdravlje, ljubav, imaju prekrasnu obitelj i zarađuju od onoga što vole.

To je bila prekretnica gdje sam ODLUČILA da ću tu emociju ljubomore iskoristiti za sebe. Odlučila sam ju iskoristiti kao gorivo i svakodnevno radila ono što bih te žene radile.

Na papir sam napisala par vrijednosti što bi ja željela živjeti i promatrala kako te žene žive u tim sferama i krenula raditi AKCIJE koje su dovele do potpuno drugačijeg života gdje danas i ja živim sve to što sam na papiru napisala. Ljudi izvana to mogu nazvati srećom, ali ja znam koliko je tu bilo potrebno akcije.

Zato i ti danas-pokušaj emociju ljubomore iskoristiti kao gorivo da te podigne u visine jer ako mogu ja možeš i ti!

Ako osjetiš da ti mogu pomoći na tvom putu samospoznaje javi mi se u inbox.

S ljubavlju,
Ardita.
🌹